Pravo na dar za djecu, pored božićnice i darova u naravi, smatra se materijalnim pravom radnika, a koji se uređuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili jednostavno odlukom poslodavca.
Pravo na dar za djecu, pored božićnice i darova u naravi, smatra se materijalnim pravom radnika, a koji se uređuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili jednostavno odlukom poslodavca.
Obzirom da se ova vrsta materijalnih prava ne uređuje Zakonom o radu ukoliko takvo pravo nije uređeno nekim od gore spomenutih akata, djelatnik nema pravne osnove za njegovo ostvarivanje.
Pravo na dar za djecu podrazumijeva da poslodavac može u toku godine dodijeliti neoporezivo dar djetetu zaposlenika do 15 godina starosti (uključujući dijete koje do 31.12. tekuće godine navršava 15 godina starosti ) do 600,00 kn godišnje u novcu ili u naravi. Poslodavac može isplatiti takvu nagradu i djelatnicima koji su na bolovanju, porodiljnom dopustu, roditeljskom dopustu i slično. Bitno je da su te osobe uistinu zaposlenici tvrtke. Prigodnu nagradu poslodavac može isplatiti u novcu ili u naravi, s time da kod isplate u naravi mora voditi brigu da, sa stajališta poreza na dodanu vrijednost.
Iako je Vlada ove godine zbog recesije planirala srezati materijalna prava djelatnika zaposlenih u državnim i javnim službama ipak je odustala od prvotnog plana. Stečeno pravo na dodatak za dijete do 15 godina, popularno nazvan dar za djecu, nije se rezao, jer kako su rekli u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava “neki standardi se moraju održati”. S poreznog stanovišta važno je istaknuti, da ako kod istog poslodavca rade oba roditelja, tada poslodavac može bez poreza isplatiti dar jednom i drugom roditelju. Ograničenje jedino može postaviti akt na temelju kojeg se isplaćuje pravo. Neki kolektivni ugovori za isplatu dara djetetu postavljaju granicu do 12 godina starosti djeteta, a poslodavci mogu u takvim situacijama primijeniti najpovoljnije pravo za radnika i isplatiti dar za dijete sukladno poreznim propisima.